ODRŽAN OKRUGLI STOL NA TEMU VRŠNJAČKOG NASILJA
Na Filozofskom fakultetu u Osijeku, 7. studenog 2023. održan je najavljeni okrugli stol „Kreativni pristupi i metode u prevenciji vršnjačkog nasilja“ u okviru projekta „Mir je moj đir“ financiranog sredstvima Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade. Na okruglom stolu koji su zajednički organizirali DOKKICA i FFOS nazočilo je 100-injak sudionika.
Više o okruglom stolu u članku Beatriz Brkić: Osvrt na okrugli stol – FFOS
U evaluaciji okruglog stola sudjelovale su 52 osobe dobi od 15 – 60 godina. Najviše je ispitanika od 15. do 21. godine, a većina sudionika ove ankete bile su osobe ženskog spola (skoro pa 90%) te su većina njih bili učenici, a nešto manji broj su bili stručni suradnici.
Na pitanje o poznavanju vrsta nasilja svi su ispitanici izjavili da su upoznati s vrstama nasilja, a polovica ih je odgovorila da su “u potpunosti” upoznati s vrstama nasilja te da su sudjelovali u nekom obliku edukacije o vršnjačkom nasilju (seminar, predavanje, radionica…). Samo njih 20 dali su odgovor da nisu nikada sudjelovali na takvoj edukaciji, iako su upoznati s vrstama nasilja. Većina ispitanika je navela da je sudjelovala u edukaciji koju je organizirala DOKKICA, a neki su bili aktivni i u UNICEF-u, Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba. Tri osobe su spomenule da su u svome životu stekli toliko iskustva da ne mogu ni nabrojati sve. Na pitanje jesu li ikad bili žrtve nasilja, preko 40% osoba odgovorilo je potvrdno. Na pitanje jesu li ikad počinili nasilje, potvrdno je odgovorilo 21,2% osoba. Većina je osoba, njih 70% upućeno u postupak rješavanja slučajeva vršnjačkog nasilja. Međutim, važno je napomenuti da 11 osoba nije sigurno kako izgleda taj postupak, a tri osobe ne znaju ništa o tome. 21 osoba je odgovorila da se nasilne situacije događaju u njihovoj okolini, a 11 da se događaju relativno često. Po odgovorima se da zaključiti kako naši sudionici misle da je tema vršnjačkog nasilja podosta zastupljena u javnom i društvenom prostoru. Njih 10 (19% odgovora) se s time ne bi složilo. Sudionike okruglog stola pitali smo koliko im je ovo iskustvo bilo korisno. Njih 44-ero reklo je korisno, a nekolicina tih ljudi navela je da su apsolutno sve informacije koje su čuli bile korisne. Ostali su navodili sljedeće: Mišljenja stručnjaka za vrijeme okruglog stola, Da zapravo ljudi se nude da pomognu mladima, Iskustva kroz različite sustave koji se nose s problematikom vršnjačkog nasilja, Kreativni pristupi i metode, dojmovi učenika, “Mi danas odgajamo buduće roditelje.”, smanjenje fizičke agresije i povećanje cyber agresije, norveška edukacija, Konkretna uputa kako izgraditi i njegovati vrijednosti unutar razreda, Načini na koje možemo razvijati emocionalnu inteligenciju kod djece. Svidjelo mi se što je tema bila prikazana iz različitih perspektiva (perspektiva pedagoga, knjižničara i sl.). Većinu toga smo već čuli puno puta tijekom predavanja na fakultetu, ali mi je bilo zanimljivo čuti iskustvo knjižničarke i neke njezine stavove jer do sada nismo imali priliku baš slušati druge stručne suradnike osim pedagoga, nastavnika… Samo informacije o projektu i o tome kako sudionici okruglom stola provode neke stvari su bile korisne. Nove ideje. Bilo mi je vrlo iznenađujuće čuti to da socijalne službe, odnosno osobe socijalni radnici u odnosima sa školom ne daju povratne informacije pedagogu ili školi općenito, odnosno škola bi njima trebala sve reći, a oni samo ono što je i njima već poznato. Sudionica okruglog stola radi na tome da se to i promjeni i da to ne otežava rad, jer je onda puno skrivenih detalja i primjera koji bi bili od koristi, a nadam se da će se i ostvariti određena dvosmjerna komunikacija između te dvije sfere.
Neki istaknuti prijedlozi koje smo dobili od naših sudionika bili su:
– uključiti roditelje
– bilo bi dobro možda više sudionika uključiti u jedno pitanje kako bi možda bilo dinamičnije za pratiti, jer sam pomalo gubila koncentraciju ako netko duže priča o jednome pitanju, ali vrlo zanimljiva i korisna izlaganja čiji će primjeri koristiti i u praksi
– što više educirati nastavnike, povezati škole s drugim institucijama i zajednički djelovati na rješavanje problema
– vezano za prethodno pitanje – tema mi se čini jako zastupljena u javnom i društvenom prostoru, no češće u kontekstu senzacionalističkih vijesti, tragičnih završetaka i crne statistike – nažalost. No istovremeno mi se čini da se sve više probija i “druga” strana – prevencija, programi poput ovoga i stavljanje fokusa na to kako se baviti ovim problemom kroz različite pristupe i utjecati na različite aspekte problema
– sve je bilo jako zanimljivo te dobro osmišljeno i organiziramo. O ovakvim temama trebalo bi se češće goroviti. Također, trebalo bi Udrugu DOKKICA više promovirati na fakultetima, srednjim i osnovnim školama. Smatram da je njihov rad vrlo kvalitetan i vrijedan, stoga bi se više ljudi trebalo upoznati s tom udrugom
– uvesti test profila ličnosti za one koje misle raditi u području odgoja i obrazovanja- recimo, filter na početku
– možda ubuduće malo više primjera iz prakse
