Današnji tempo života sve češće sa sobom nosi različite izazove. Dodatni su izazovi proizišli i iz aktualne zdravstvene situacije koja je na različite načine ostavila trag na životima mnogih. Ono što je zajedničko svima jest to da pronalazimo načine kako se nositi s ovim, za nas novim okolnostima i kako ih integrirati u svakodnevni život. Ne čudi onda što se u posljednje vrijeme sve više govori o mentalnom zdravlju te se stavlja naglasak na brigu o sebi.

Što je mentalno zdravlje?

Mentalno je zdravlje prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji definirano kao stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresovima, može raditi produktivno i plodno te je sposoban doprinositi svojoj zajednici. Prema tome, biti mentalno zdrav označava to da se uspješno možemo nositi sa svakodnevnim neugodnim i stresnim situacijama. Takve su situacije dio života svakog pojedinca i sa sobom mogu donijeti razne neugodne emocije. Međutim, osobe s dobrim/očuvanim mentalnim zdravljem imaju razvijene načine suočavanja sa zahtjevnim situacijama te se nakon stresnih situacija lakše i brže vrate u ravnotežu. Da nema zdravlja bez mentalnog zdravlja jasno naglašava i Svjetska zdravstvena organizacija prema kojoj je zdravlje definirano kao stanje potpunog tjelesnog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.

U današnje smo vrijeme svjesni kako se trebamo brinuti o svojem fizičkom zdravlju te se sve više promiče važnost zdrave i uravnotežene prehrane, kao i fizičke aktivnosti kao načina brige o sebi i svom fizičkom zdravlju. A što je s mentalnim zdravljem? Kako se možemo brinuti o svom mentalnom zdravlju? Kako prepoznati narušeno mentalno zdravlje?

Poremećaji mentalnog zdravlja jednak su zdravstveni problem kao i poremećaji tjelesnog zdravlja. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), 10 – 20% djece do 18 godina ima neki poremećaj mentalnog zdravlja. Polovina svih mentalnih poremećaja počinje se razvijati prije 14. godine, a tri četvrtine do sredine 20-ih godina (Dragaš Zubalj i Roviš, 2019).

Postoje brojni rizični i zaštitni faktori nastanka mentalnih poremećaja. Patel i sur. (2007) rizične faktore dijele u tri kategorije: biološki, psihološki i socijalni. U biološke faktore ubrajaju genetsku predispoziciju za nastanak mentalnih poremećaja, hipoksiju kod poroda ili pak izloženost toksinima i drugim štetnim tvarima, poput alkohola i nikotina. Pod kategorijom psiholoških faktora navode poremećaje učenja, različite oblike zlostavljanja, kao i osobine ličnosti te temperament. Posljednja je kategorija socijalnih faktora, a u nju su uključeni obiteljski faktori (sukobi u obitelji, smrt člana obitelji, nekonzistentan odgoj), školski faktori (nasilje, neuspjeh u školi) i faktori iz zajednice (diskriminacija, izloženost nasilju, preseljenje i narušeni društveni odnosi). Dakle, za zaključiti je kako nas veliki broj faktora kojima možemo biti svakodnevno izloženi može dovesti do narušenog mentalnog zdravlja.

Ono što je važno naglasiti jest da, osim ovih rizičnih faktora, postoje i brojni zaštitni faktori koje trebamo detektirati i razvijati, poput socijalnih vještina, samopoštovanja, vještina rješavanja problema, dobrog fizičkog zdravlja, ali i postojanje obiteljske podrške i pozitivnih uzora u okolini.

Kako prepoznati narušeno mentalno zdravlje djeteta?

Djeca se, kao i odrasli, međusobno razlikuju. Roditelj kao osoba koja provodi najviše vremena s djetetom može lakše uočiti kada djetetov način razmišljanja, osjećaji ili ponašanje odstupaju od njegova uobičajenog obrasca.

Narušeno mentalno zdravlje može dovesti i do promjena u fizičkom funkcioniranju, na što jednako tako treba obratiti pažnju. Promjene kod djeteta treba pratiti u različitim sredinama u kojima dijete provodi vrijeme – u obitelji (kod kuće), u školi i u socijalnoj okolini (vršnjaci).

U nastavku su navedeni određeni znakovi na čiju pojavu treba obratiti pažnju.

MISLI

– učestale negativne misli

– negativne misli o sebi ili pak prevladavajući osjećaji krivnje za stvari koje su izvan kontrole

– poteškoće u usmjeravanju pažnje.

OSJEĆAJI

– učestali osjećaji tuge, zabrinutosti, krivnje, straha ili ljutnje

– osjećaji beznadnosti, usamljenosti ili odbacivanja.

PONAŠANJE

– češća izolacija od drugih

– smanjenje interesa za aktivnosti u kojima inače uživa

– pretjerana reakcija ili ispadi bijesa ili plača i na manje događaje koji inače ne bi izazvali takvu burnu reakciju

– gubitak energije, dijete je znatno tiše nego obično

– poteškoće sa spavanjem

– često dnevno lutanje mislima (sanjarenje)

– poteškoće u odnosima s vršnjacima (teškoće uspostavljanja odnosa ili zadržavanja prijateljstava)

– promjene vezane za izvedbu u školi (značajnija promjena u školskom uspjehu).

TJELESNE PROMJENE

– česte glavobolje, bol u trbuhu

– nedostatak energije, umor veliki dio vremena

– problemi hranjenja i spavanja.

Važnost rane prevencije

Prvi se znakovi narušenog mentalnog zdravlja mogu pojaviti vrlo rano. Ako prevenciju usmjerimo na najranije razdoblje kada se simptomi počinju manifestirati, možemo utjecati na smanjenje progradacije ponašanja u nepovoljnom smjeru za emocionalni i socijalni razvoj djeteta.

Važnost rane prevencije prepoznao je Dječji kreativni centar DOKKICA i provodi je u sklopu trogodišnjega programa Alternativni centar podrške za djecu i roditelje koji financira Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Roditelji i djeca kojima je potrebno savjetovanje ili se žele uključiti u neke od naših aktivnosti (predavanja za roditelje i radionice socijalnih vještina za djecu) mogu nam se javiti na e-mail: podrska@dokkica.hr ili na mob. 099/748 2532.

Ako se dijete s određenim situacijama ne može nositi samo, budite mu podrška, budite ovdje za njega, pokažite prihvaćanje njegovih osjećaja. Ako te situacije nadilaze i Vaše mehanizme nošenja te je i Vama potrebna podrška, potražite je. U redu je tražiti pomoć.