Iako danas svjedočimo sve većem broju ljudi koju su spremni potražiti pomoć stručnjaka kada su u pitanju oni sami ili njihova djeca, mnogima je još uvijek ovo tabu-tema. Ljudi nerijetko poistovjećuju traženje pomoći s osjećajem da nisu dovoljno dobri ili sposobni, pa sa željom da dokažu suprotno izbjegavaju potražiti psihološku ili drugu vrstu savjetodavne pomoći.

Ono čemu još svjedočimo jest činjenica da ljudi ne znaju kad uopće potražiti pomoć. Svi smo robovi rutina i navika, a situacije kojima smo često izloženi postaju nam normalne. Naprimjer, ako se često svađamo s ukućanima, partnerom ili djecom zaključit ćemo da je to normalno i opravdat ćemo to temperamentom ukućana ili nekom drugom karakteristikom, teško da ćemo pomisliti da bi to moglo biti drugačije. Takav način komunikacije i života postaje jednim dijelom naša navika i rutina bez obzira na to izaziva li nam to stres ili ne. Netko može biti u kontinuiranom stresu zbog posla na kojem nije zadovoljan, ali će to opravdati time da drugi posao nije lako naći te će se svakodnevno nastaviti izlagati istim stresorima. Svađe ili stres na poslu zaista su banalni primjeri s kojima se svatko u nekom trenutku života može poistovjetiti. Samim time smatramo to normalnim načinom života kojim možda nismo previše zadovoljni. I upravo ovdje počinje priča o savjetodavnoj pomoći.

Nije potrebno imati veliki problem, događaj koji je okrenuo Vaš život naglavačke, niti je potrebno dovesti se do razine očaja kako bismo potražili pomoć. Dovoljna je samo jedna stvar – želja za promjenom, koja god to promjena bila. Želja više samopouzdanja, želja da se bolje nosimo sa stresnim situacijama, da se više brinuti o sebi, želja za boljim odnosom s djecom, odnos s prijateljima ili suradnicima na poslu.

Savjetodavna pomoć ne znači liječenje, već označava podršku. Traženje pomoći također nije instant-rješenje situacije koja Vas muči, već otvara vrata za nove uvide i nove poglede na tu situaciju uz koje dolaze nova moguća rješenja. Savjetodavna pomoć znači uzeti si vrijeme za sebe i ono što je Vama važno.

Kada su u pitanju djeca, prije ćemo reagirati jer nam je prirodno učiniti sve potrebno za svoje najmilije. Djecu ćemo lakše usmjeriti na savjetovanje i prije ćemo primijetiti ako pomoć treba drugima nego što ćemo to primijetiti kada je pomoć potrebna nama. No u radu s djecom roditelje je važno podsjetiti na jedno jednostavno pravilo koje se primjenjuje u avionu: Ako osjetite turbulencije, roditelji, maske s kisikom prvo stavite sebi, a onda djeci. Zašto?

Ako stavite djetetu masku, a Vi ostanete bez kisika dijete ostaje samo i bez Vaše daljnje pomoći. Ako usmjerite dijete na savjetovanje, a Vi se paralelno osjećate nezadovoljno, pod stalnim ste stresom i potrebna Vam je podrška, teže ćete moći razumjeti dijete i podržati ga u njegovim procesima. Jednako tako, ono što želite promijeniti kod Vašeg djeteta lakše ćete učiniti ako se paralelno trudite razumjeti njegove potrebe te uz pomoć stručnjaka poradite na onim aspektima odgoja koji potencijalno utječu na rezultate Vaše djece.

Vaša će djeca prije zapamtiti ono što stalno promatraju, nego ono što im se povremeno govori. Zato je važno pitati se što dijete od mene uči svakodnevno, što mu pokazujem svojim ponašanjem? Ako djetetu želim pomoći, ako ga želim naučiti da je važno da se osjeća dobro, prvo to kao roditelj moram postići sam.

U sklopu programa Alternativni centar podrške za djecu i roditelje Dokkica svim roditeljima djece starije od 7. godina nudi mogućnost uključivanja u program savjetovanja za roditelje. Ovaj program svakom roditelju daje jedinstvenu priliku za podršku i mogućnost da napravi onaj najvažniji korak za svoje dijete – učini nešto za sebe kako bi se osjećao bolje.